Sanja Ivčević Neobjavljene vojničke fibule iz srednjocarskog doba iz Arheološkog muzeja u Splitu Sanja Ivčević UDK: 904:739(497.5 Solin)”01/02” HR 10000 Split Izvorni znanstveni rad Arheološki muzej - Split Primljeno: 10. 5. 2006. Zrinsko-Frankopanska 25 Prihvaćeno: 29. 5. 2006. sanja.ivcevic@armus.hr Ovaj rad posvećujem dragom kolegi Ivanu Maroviću. U članku je obrađena malobrojna skupina vojničkih fibula porijeklom s područja germansko-retskog limesa. Datirane su u kraj 2. i prvu polovicu 3. st. Dva su primjerka iz Salone, a za treći nisu poznate okolnosti nalaza. Tipološki pripadaju tipovima Böhme 27, Böhme 29, i Böhme 30. Zajedno s fibulama iz Salone, tipa Böhme 28, koje su objavljene ranije, pripadaju vojničkim fibulama srednjocarskog vremena koje prethode kasnocarskim lukovičastim fibulama. Vrijeme njihove uporabe je vrijeme markomanskih ratova, kada u Saloni borave vojne jedinice cara Marka Aurelija, te su možda zaostale kao svjedočanstvo boravka tih legija u Saloni.. Ključne riječi: vojničke fibule, germansko-retski limes, Salona, srednjocarsko doba 219 Sanja Ivčević Neobjavljene vojničke fibule iz srednjocarskog doba iz Arheološkog... Vojna kretanja i premještanja vojnih postrojba razlog su širokoj obliku krova na dvije vode koja može biti ukrašena utisnutim rasprostranjenosti fibula rabljenih kao dio vojne nošnje. Tako je koncentričnim kružnicama.4 Fibula iz Salone odlikuje se lukom uzdužno podijeljenim na već od kraja 1. st. pr. Kr. tip aucissa, upravo zahvaljujući tome što su ih nosili vojnici, zastupljen u svim rimskim provincijama. U prvoj polovici 1. st. tu ulogu preuzimaju snažno profilirane fibule, za koje se drži da su nastale iz kasnolatenskih oblika, ali čije dva dijela, cjevastim držačem igle, nogom trokutasta presjeka te spiralnom konstrukcijom za kopčanje igle. To su značajke zbog kojih pripada tipu Böhme 27. Taj je tip fibule nastao na području gornjogermansko-retskog porijeklo i razvoj podtipova nije još do kraja razjašnjeno. Od kraja 1. st. pojavljuju se koljenaste fibule, koje traju kroz čitavo 2. i 3. st. s pojavom i na početku 4. st. Pojava nekog novog tipa ne znači prestanak uporabe tipa limesa, poput tipova fibula koji joj prethode i iz kojih se razvija (Böhme 22-26).5 Kako je većina primjeraka iz vojničkog konteksta, pripisuju se vojničkoj nošnji u razdoblju kraja 2. st. i prve polovine koji mu prethodi, niti prestanak proizvodnje. Obično dolazi do 3. st. Jednoobraznost fibula ukazuje na serijsku proizvodnju u postupnog istiskivanja, te oblici traju istovremeno neko određeno radionici. Premda su najbrojnije na matičnom području, nalazimo ih vrijeme. Također se unutar jednog tipa redovito javljaju podtipovi, ovisno o radionici u kojoj su se izrađivale. Tako se na primjer rasprostranjene i u ostalim krajevima Carstva, ali dok primjerci s unutar koljenastih izrađuju zglobne i spiralne, opet s određenim područja germansko-retskog limesa imaju spiralnu konstrukciju podskupinama unutar te podjele, ovisno o položaju držača igle, za kopčanje igle i pravokutni presjek luka, u istočnim dijelovima obliku luka, načinu ukrašavanja. Pokušaj utvrđivanja radioničkog Carstva javljaju se fibule s višedijelnim lukom, zglobnom porijekla je prilično težak kod fibula koje su prihvaćene na širokom konstrukcijom i trokutastim presjekom luka,6 kakav je primjerak iz području i uglavnom se temelji na brojčanoj zastupljenosti na Beograda.7 Malobrojni nalazi s područja Panonije također imaju zglobni nekom području. Stroga podjela fibula po spolu nositelja nije postojala. Premda mehanizam za kopčanje, a zastupljene su inačice s dvodijelnim i su nalazi vojničkih fibula pretežito iz vojnih logora ili iz muških trodijelnim lukom.8 Za nas je posebno zanimljiv primjerak zglobne grobova, njih su nosile i žene. fibule s polukružnom zaglavnom pločicom, premda je, za razliku Kasnocarska fibula koja će istisnuti sve ostale tipove jest od naše spiralne, fibula iz Beograda zglobna.9 Slična situacija je na području rimske Dacije, gdje su fibule tog lukovičasta fibula. Uniformnost je dosegnula razinu kao nikad prije, kao uostalom i u ostalim aspektima života. Taj tip fibule tipa rijetke, a zastupljene su inačice s dvodijelnim i s trodijelnim razvija se unutar osnovnog tipa, ali u kronološkom slijedu gdje lukom.10 Kod fibula iz Dacije uočava se velika sličnost s onima jedna nova inačica smjenjuje staru. Lukovičaste fibule, kao što iz Mezije,11 dakle pripadaju zglobnim fibulama tog tipa koje je dobro poznato, postale su i statusni simbol i oznaka vjernosti, su zastupljene u istočnim krajevima Carstva. Autorica12 kod bolje rečeno, pokornosti caru. navođenja analognih primjeraka navodi one pronađene u rimskim U razdoblju kraja 2. i prve polovice 3. st. na germansko- logorima na gornjogermansko-retskom limesu, ne uzimajući u retskom limesu javlja se nekoliko tipova fibula koje su bile u obzir konstrukciju za kopčanje. Podjelu na zglobne i spiralne fibule vojnoj uporabi. Zajedničko im je porijeklo, lučna konstrukcija i tog tipa tek je kasnije prva uvela A. Böhme,13 i tek je tada uočena vrijeme trajanja. Kod obrade takvih fibula iz Arheološkog muzeja razlika u rasprostranjenosti ovih fibula s obzirom na konstrukciju. u Splitu oslonili smo se na tipološku podjelu A. Böhme,1 koja je Postoje četiri inačice tipa koje su nastale s obzirom na konstrukciju razvila tipologiju s obzirom na nalaze u logorima Saalburgu i fibule, dok vremenski nema razlike u pojavi i trajanju između Zugmantelu. Prije no što prijeđemo na obradu ove malobrojne inačica tog tipa. Naš primjerak najbliži je inačici Böhme 27a, jer skupine važno je napomenuti da su T-fibule iz Salone,2 koje ima dvodijelni luk kojem vrpčice od kojih je luk sastavljen imaju prethodni autori nisu odvajali od lukovičastih, već objavljene pa ih pravokutni presjek. Ostale značajke odgovaraju ovoj inačici, osim u ovoj radnji ne obrađujemo.3 dvije, a to su oblik zaglavne pločice i držač igle. Naime, držač Uz pet spomenutih iz Salone još su tri primjerka, od kojih su igle na našem je primjerku kraći od noge, a to nalazimo samo dva iz Salone, a za treći nisu poznate okolnosti nalaza. Tipološki pripadaju tipovima Böhme 27, 29 i 30. Böhme 28 su T-fibule. Primjerak iz Salone (kat. br. 1, T. 1.1) pripada tipu Böhme 27, inačici 27a. Osnovne značajke tipa Böhme 27 su spirala s unutrašnjom tetivom, trokutasta glava fibule s kuglastim ukrasima, dvodijelni ili trodijelni luk izrađen od visoko izvijenih vrpčica pravokutnog presjeka, cjevast držač igle te noga u 1 2 3 Böhme 1972. T-fibule su tip iz kojeg se razvijaju lukovičaste fibule. Ivčević 2000. 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 Böhme 1972, str. 25. Böhme 1972, str. 22-25. Böhme 1972, str. 61, 62. Bojović 1983, T XL. 378. Kovrig 1937, str. 124, T. XVII. 174, 197, 197a. Kovrig 1937, T. XVII. 179. Popescu 1945, str. 495, sl. 6. 68, 69; Bajusz, Cociş 1997, T. VI. 47, 48. Bojović 1983, T. XL. 378. Popescu 1945, str. 496. Böhme 1972. 221 VAPD 99, 2006. Sanja Ivčević 219-226 Neobjavljene vojničke fibule iz srednjocarskog doba iz Arheološkog... na nekim primjercima inačice 27 c, koja ima trodijelni luk.14 Taj iz Singidunuma, oba sa zglobnom konstrukcijom.21 U Gornjoj su bile rasprostranjene na području Velike Britanije, rajnskoga element je rijedak kod ovog tipa, a nešto je češći kod tipa Böhme Meziji nađena su još tri primjerka zglobnih fibula tog tipa i svi i dunavskog područja, na istoku sve do Sirije (što se otprilike (kat. br. 1 i 2), a za treću (kat. br. 3) ne znamo okolnosti nalaza, 26, koji je blizak našem tipu i s kojim se istovremeno razvija. potječu s područja limesa, dok u unutrašnjosti provincije takvih poklapa s područjem rasprostiranja fibula aucissa, koje su bile porijeklom su s germansko-retskog limesa, traju od kraja 2. st. kroz Taj tip fibule pripada istoj, široj skupini fibula, naime, radi se o nalaza nema. Kod obrade materijala s područja Dardanije nisu najrašireniji oblik vojničke fibule ranocarskog vremena). Iz T-fibula prvu polovicu 3. st. i sve se pripisuju vojničkoj nošnji. Razlikuju fibulama s višedijelnim lukom koje se od naših razlikuju po tome spomenute fibule tog tipa.22 razvit će se kasnocarske vojničke fibule - lukovičaste koje vrlo se u zastupljenosti, te je prema sadašnjem stanju istraživanja brzo ulaze u masovnu uporabu na području cijelog Carstva. Za najbrojnija skupina kojoj pripada fibula pod kataloškim brojem što im je spirala u tuljcu. Dakle, ne čudi da je neki konstruktivni Šesterokutni zglobni tuljac vezuje naš i sličan primjerak iz Fibule obrađene u ovoj radnji, od kojih su dvije iz Salone element prihvaćen i kod izrade neke od serija fibula sa zaglavnom Zugmantela s T- fibulama sa zglobnom konstrukcijom (Böhme razliku od T-fibula, tip Böhme 29 nije proizvođena ni rabljena jedan, a ona pod kataloškim brojem dva pripada najslabije pločicom. Drugi element po kojem se razlikuje od osnovnog 28) čija proizvodnja započinje početkom 3. st. i traje do pojave masovno, ali je rasprostranjena na širokom području, pa je, zastupljenoj skupini fibula. Fibule kojima pripada primjerak pod tipa jest oblik zaglavne pločice koja je uvijek trokutasta oblika lukovičastih fibula. Najbliža je inačici Böhme 28 l. doduše malobrojnim primjercima, zastupljena u Nizozemskoj, kataloškim brojem 3 također su malobrojne. Napomenimo da je Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, a dva su primjerka pronađena u tip Böhme 28, također srodan navedenim fibulama, zastupljen i završava kuglastim ukrasom. Kod primjerka iz Salone ona je 23 Takve fibule ukrašavale su se umetanjem pločica od polukružna, a ukras je izveden na isti način. Osim toga, i način plemenitog metala u za to predviđene utore na luku. Na našem Siriji.29 Ubraja se u vojničke fibule kraja 2. i prve polovine 3. st. u Saloni s pet primjeraka,33 od kojih jedan ima spiralnu, a ostala ukrašavanja urezanim linijama, dok su ostale fibule tog tipa primjerku nije sačuvano ostataka takvog ukrasa, ali je, sudeći po na što upućuje tipologija, ali i nalazi na području vojnih logora. četiri zglobnu konstrukciju. To je tip koji je puno brojniji od ostalih, ukrašene jedino utisnutim koncentričnim kružnicama, odvaja udubljenjima na luku, mogao imati takav ukras. Izradom luka Fibula koja se čuva u Arheološkome muzeju u Splitu (kat. br. 3, a drži se da upravo iz ovog tipa se razvijaju lukovičaste fibule. Radi salonitanski primjerak od ostalih. Budući da po osnovnim najbliža je inačici Böhme 25 f . Radi se o fibulama sa spiralom u T. 1.3) za koju nemamo precizne podatke o okolnostima nalaza, se o istovremenoj pojavi nekoliko međusobno srodnih tipova, koji značajkama pripada fibulama s dvodijelnim lukom i spiralnom tuljcu i jednodijelnim lukom, koje se javljaju krajem 2. i početkom po osnovnoj konstrukcijskoj shemi pripada tom tipu. Ipak se po su rabljeni kao dio vojničke nošnje krajem 2. i u prvoj polovici 3. st. konstrukcijom, vjerojatno se radi o posebnoj seriji fibula unutar 3. st. na području gornjogermansko-retskog limesa i čini se da su nekim detaljima odvaja od fibula karakterističnih za tu skupinu. Od kraja 3. st. vojnička fibula postaje lukovičasta, koja je zamijenila proizvodnje istoga tipa. Važno je naglasiti da taj primjerak pripada bile u vojničkoj uporabi. U istočnim krajevima Carstva više su u Prije svega, na dijelu luka koji se lomi prema nozi ukras u obliku sve dotadašnje oblike. U Saloni je pronađen velik broj lukovičastih onoj skupini koja se veže uz nalaze u zapadnim provincijama upotrebi bile takve fibule (tip 26 f ) sa zglobnom konstrukcijom, životinjske glave zamijenjen je kuglastim ukrasom, dio luka prema fibula, što ne čudi s obzirom na veličinu grada i masovnost Carstva. dok su spiralne rijetkost. nozi je obavijen žicom, a luk se razlikuje jer mu je središnji dio uporabe te fibule.34 24 Pitanje koje proizlazi iz proučavanja ovog materijala jest na Primjerci tipa Böhme 27 nalaze se u relativno velikom broju na Važno je istaknuti da su fibule tipa Böhme 30, kojem pripada području germansko-retskog limesa,15 a prema istoku su sve rjeđi. naš primjerak, izrazito rijetke. Samo jedan primjerak je pronađen rubove vide ostaci koji bi mogli biti dijelovi slova. Primjerak poput koji su način dospjele na naše područje. Jesu li stigle u okviru Tako je iz Austrije poznat jedan primjerak s dvodijelnim i jedan s u Zungmantelu, u Saalburgu nije zabilježen niti jedan nalaz. našega koji se čuva se u Kölnu,30 nosi natpis VTERE FELIX, pa bismo nekih većih vojnih gibanja, kao što je slučaj s koljenastim trodijelnim lukom iz Linza. U Augsti je pronađen jedan primjerak Analogni primjerci iz groba u Borstelu imaju dvostruku spiralu mogli to pretpostaviti i za naš primjerak. Posvetni natpis utere felix fibulama, koje su zastupljene u velikom broju u Saloni,35 a s trodijelnim lukom, datiran od 150 do 250. god.17 Nisu zastupljene za kopčanje igle, koje je netipična za rimsko područje, a javlja nije neuobičajen na fibulama. Iz Salone su dvije lukovičaste fibule možemo ih povezati s vojnim gibanjima u vrijeme dačkih ratova, u sisačkom materijalu.18 se u graničnim područjima sa slobodnom Germanijom. Tri s tim natpisom, koje su datirane u kasnije vrijeme (kraj 3. i početak kada je Salona bila jedna od postaja na putu vojske prema Dakiji u fibule su pronađene u Gornjoj Meziji, s područja limesa, dok ih u 4. st.).31 Spomenuta fibula slična je našoj čak i u detaljima poput Trajanovim vojnim akcijama.36 U Saloni je tada bila stacionirana II. dugi zglobni tuljac šesterokutnog presjeka, koji na oba kraja unutrašnjosti provincije nema. Primjerci slični našemu nađeni žice omotane oko dijela luka prema nozi fibule, kuglastog ukrasa trajanska legija.37 ima po jedno plastično rebro i lagano zadebljane krajeve. su uglavnom na području limesa, te se pretpostavlja vojnička na dijelu luka gdje se lomi prema nozi, te završecima zglobnog Prema tipološkoj podjeli A. Böhme, pripadaju tipu 30. Luk je upotreba. Da nisu bile isključivo u vojničkoj uporabi, svjedoči tuljca profilacijom. Navedeni ih detalji razlikuju od osnovnog našem području ne umanjuje njihovo značenje jer su, sveukupno uzdužno razdijeljen na dva dijela, svaka vrpčica na dijelu uz nalaz spomenutog para fibula u ženskom grobu.28 Datiraju se u tipa, ali naš primjerak ima još jednu osobitost, a to je pelta oblik gledano, ove fibule rijetke usporedimo li ih s tipovima poput zglobni tuljac ima kuglasti ukras. Našem primjerku nedostaje kraj 2. i početak 3. st. zaglavne pločice. Takvu zaglavnu pločicu nalazimo kod tzv. pelta koljenastih, koje su izrađivane masovno. Kao što su početak 2. st. 16 Drugi primjerak iz Salone (kat. br. 2, T. 1.2) karakterizira 25 26 27 šupalj i tu je vjerojatno bio natpis. Slova nisu sačuvana, ali se uz Malobrojnost vojničkih fibula iz srednjocarskog doba na fibula, koje se vremenski, prostorno, a i po porijeklu podudaraju s označili dački ratovi, kraj tog stoljeća označili su markomanski i, sudeći po analogijama, taj je dio mogao biti obavijen žicom, kojima je luk dvaput lomljen pod pravim kutom. Osnovna fibulama obrađenim u ovoj radnji.32 Slične oblikom su i zaglavne ratovi, koji su bili uzrokom obnavljanja bedema u Saloni. Gradske kao što je slučaj s fibulom iz Zugmantela, koja pokazuje veliku obilježja te skupine fibula (Böhme 29) su dugi zglobni tuljac, pločice na fibulama tipa 22 i 23, koje također pripadaju srodnoj zidine se u to doba obnavljaju i u drugim velikim gradovima u sličnost s našim primjerkom. Žicom je omotan donji dio fibule najčešće bez ikakvog ukrasa na kraju, luk dvaput lomljen pod skupini fibula. Dalmaciji, na primjer u Naroni i Jaderu.38 Naime, kad su Markomani iz Beograda,20 koja pripada istome tipu kao naš primjerak, ali se pravim kutom pravokutna presjeka, po sredini gornje strane razlikuje u oblikovanju luka. Naime, fibula iz Beograda ima luk luka je uzdužno rebro uz koje su nanizane utisnute kružnice. tipa, a to je kraj 2. i početak 3. st. Možda se s obzirom na Salona je, na carsku inicijativu (budući da radove obavljaju vojnici) oblikovan poput fibula Bohme 28 kojem pripada ranije obrađeni Na vanjskom lomu luka nalazi se ukrasni nastavak u obliku pojednostavljenje ukrasa na luku, odnosno zamjene životinjske osigurana gradnjom bedema. primjerak iz Salone. Važan detalj kod fibule iz Beograda su jezičci životinjske glave postavljen paralelno s nogom fibule. Detalji glave jednostavnim kuglastim ukrasom može našu staviti u kasnije na mjestu spajanja luka. Takav jezičac, ali samo jedan - za razliku su precizno izvedeni, a katkad ukras s prednje strane luka razdoblje u okviru datacijskih okvira tipa. od beogradskog primjerka, koji ima dva - ima naša fibula. Taj ima takav oblik, ali češće je samo kuglasta oblika. Tipološki ih detalj vezuje ovu fibulu uz tip Böhme 27. Oblik noge je vjerojatno možemo povezati s tipom Böhme 28. Način ukrašavanja luka ime nositelja ili naručitelja fibule izrađivane su po narudžbi i zato natpisa iz Salone39 svjedoče da su 170. god., za vrijeme vladavine bio romboidan, poput onih u ostalih fibula. Još su dva primjerka najbliži je inačici 28 e. To su T-fibule sa zglobom u tuljcu koje ne čudi što se međusobno razlikuju u detaljima, a same su razlike cara Marka Aurelija (161.-180.) sagrađeni dijelovi zidina i kula završetak luka i noga. Luk se na mjestu koji nedostaje spajao 19 U isto vrijeme datiraju se i fibule s dugim zglobnim tuljcem Za dataciju ove fibule treba uzeti vremenske okvire osnovnog Fibule s posvetnim natpisom u kojem se ponekad navodilo i Kvadi zaprijetili da će prodrijeti dublje u područje Carstva, U Saloni nisu stalno boravile vojne jedinice, već bi se samo u slučaju neposredne opasnosti stacionirale za vrijeme trajanja opasnosti, nakon čega bi se povukle u svoje matične logore. Dva mogle biti uvjetovane ukusom naručitelja ili onoga koji je fibulu izrađivao. 14 Böhme 1972, T. T. 16, 691, 695. 15 Osim već navedenih primjeraka, u logoru Niederbieber iz 2. st., koji se nalazi na germanskom limesu, zastupljene su neke inačice tog tipa, ali ne i 27a, kojoj bi pripadao naš primjerak. 16 Jobst 1975, T. 25, 188, 189. 17 Riha 1994, str. 145, T. 36, 2714. 18 Koščević 1980. 19 Böhme 1972, T. 21. 831. 20 Bojović 1983, T. XL. 378. 222 21 Pop-Lazić 2002, str. 66, sl. 20.5; Bojović 1983, T. XL. 279. 22 Jovanović 1978, str. 51-69. Dardanija je organizirana kao provincija tek od cara Dioklecijana (284.-305.), do tada je dio provincije Gornje Mezije. 23 Böhme 1972, T. 21. 831. 24 Böhme 1972, str. 24. 25 Böhme 1972, str. 29, bilj. 185. 26 Bojović 1983, str. 81, 82. 27 Böhme 1972, str. 29, 30. 28 Vidi bilj. 15. 29 Böhme 1972, str. 64, fundliste 29; Behrens 1954, sl. 9. 5; Gechter 1980, str. 605, sl. 8.6, str. 607, sl. 9.1. 30 Behrens 1950, str. 9, 10, sl. 13, 9. 31 Srebrna fibula nosi natpis Messor fecit s jedne, a vtere felix s druge strane luka, dok je na zlatnoj natpis De(l)mati s jedne, a vtere felix s druge strane luka; Ivčević, 2000, str. 137, T. V.26, 27. 32 Böhme 1972, str. 44, T. 30. 1154-1167. 33 Ivčević 2000, str. 128 - 132, T. I. 3-7. 34 Iz Salone je sačuvano 75 fibula tog tipa u starom fondu Arheološkog muzeja, a priličan broj takvih fibula je bez okolnosti nalaza; Ivčević 2000. 35 18% fibula iz Salone pripada koljenastim fibulama, Ivčević 2002, str. 239, 240. 36 Ivanišević 2002, str. 30-35. 37 Betz 1938, str. 44, 45; Wilkes 1969, 116, 117. 38 Cambi 1991, str. 18. 39 CIL III 1979, 1980. 223 VAPD 99, 2006. Sanja Ivčević 219-226 Neobjavljene vojničke fibule iz srednjocarskog doba iz Arheološkog... koje su podigli vojnici 1. kohorte Delmata pod vodstvom tribuna Literatura Granija Fortunata i detašmani II. i III. legije pod zapovjedništvom Carrara 1991 F. Carrara, Topografija i iskapanja centuriona Publija Emilija Amintijana.40 Te su dvije legije bile Abramić 1991 Salone, u: Antička Salona, N. formirane 165. god. Boravile su u Saloni u vrijeme markomanske M. Abramić, O povijesti Salone, Cambi, ed., Split 1991, 101-204. opasnosti, što je vrijeme uporabe svih fibula obrađenih u ovoj u: Antička Salona, N. Cambi, ed. radnji, te su one možda svjedočanstvo boravka tih legija u Saloni. Split 1991, 39-46. 41 CIL III Corpus Inscriptionum Latinarum Bajusz, Cociş 1997 Katalog 1. inv. br. 4874; Salona; bronca; kraj 2. st. - kraj 3. st.; duž. 6,2 cm, vis. 2,4 cm, dvodijelni luk sužava se prema nozi I. Bajusz, S. Cociş, Fibule romane de la Porolissum, Acta Musei Gechter 1980 Napocensis 34, Cluj-Napoca M. Gechter, Die Fibeln des Kastells 1997, 521-534. Niederbieber, Bonner Jahrbücher koja je trokutasta presjeka i ukrašena urezanim rombovima, 1 III, Berlin 1902. 180, Bonn 1980, držač igle je cilindričan, sačuvan je luk tetive spiralnog Behrens 1950 mehanizma za kopčanje igle, igla nije sačuvana. G. Behrens, Römische Fibeln mit Literatura: Fauduet 1999, T. IX, 60; Böhme 1972, T. 15, 655; Inschrift, Reinecke Festschrift, Ivanišević 2002 Jobst 1975, T. 25, 188 Mainz 1950, 1-12. M. Ivanišević, Povijesni izvori, u: T. 1.1 Longae Salonae, E. Marin, ed., Behrens 1954 2. inv. br. H 2663; Salona; bronca; kraj 2. st. - kraj 3. st.; 589-610. Split 2002, 23-86. G. Behrens, Zur Tipologie und duž. 4,1 cm, ulomak fibule, sačuvan dvodijelni luk ukrašen Technik der provinzialrömischen Ivčević 2000 s dva kuglasta ukrasa na svakom dijelu luka, zglobni tuljac Fibeln,Jahrbuch des römisch- S. Ivčević, Lukovičaste fibule iz kružnog presjeka također završava s obje strane kuglastim germanischen Zentralmuseums Salone u Arheološkom muzeju Split, ukrasom, luk se naglo sužava u nogu od koje je sačuvan samo Mainz 1, Mainz 1954, 220-236. Vjesnik za početak. arheologiju i historiju dalmatinsku Literatura: Böhme 1972, T. 21. 831; Bojović 1983, T. XL. 379, Bojović 1983 380. D. Bojović, Rimske fibule T. 1.2 Singidunuma, Beograd 1983. 92, Split 2000, 125-187. Ivčević 2002 S. Ivčević, Fibule, Longae 2 3. inv. br. 38108; nepoznato nalazište; bronca; kraj 2., prva Betz 1938 Salonae, E. Marin, ed., Split 2002, polovica 3. st.; A. Betz, Untersuchungen 229-276. duž. 6, 3 cm, vis. 3, 4 cm, luk četvrtastog oblika završava zur Militärgeschichte der kuglastim ukrasom, na dijelu luka prema nozi obavijen römischen Provinz Dalmatien, Jobst 1975 brončanom žicom, luk je šupalj, vjerojatno su na tom mjestu Abhandlungen des W. Jobst, Die römischen Fibeln bila slova, zaglavna pločica u obliku pelte, zglobni tuljac je dug archeologisch-epigrafischen aus Lauriacum, Linz 1975. i završava kuglastim ukrasom. Seminars der Universitet Wien 3, Literatura: Behrens 1950, sl. 13. 9; Böhme 1972, str. 28, sl. 1.5; Beč 1938. T. 1.3 Jovanović 1978 A. Jovanović, Nakit u rimskoj Buora 2006 Dardaniji, Beograd 1978. Fibule dal teritorio di Aquileia e dall’area di Spalato dal I sec. a. C. Kahler 1991 al. IV sec. d. C., un H. Kähler, Porta Caesarea u confronto, u objavi Saloni, u: Antička Salona, N. Cambi, ed., Split 1991, 205- Böhme 1972 240. A. Böhme, Die Fibeln der Kastelle Saalburg und Zugmantel, Kliškić 2002 Saalburg Jahrbuch XXIX, D. Kliškić, Oruđe i oružje, Longae Saalburg 1972. Salonae, E. Marin, ed., Split 2002, 483-557. 3 Cambi 1991 40 Abramić 1991, 43; Carrara 1991, 128, 197; Kähler 1991, 236. 41 Kliškić 2002, str. 517. N. Cambi, Uvod, u: Antička Salona, Koščević 1080 N. Cambi, ed., Split 1991, 7-36. R. Koščević, Antičke fibule s područja Siska, Zagreb 1980. Tabla 1. 224 (autori crteža: kat. br. 1 i 3. Z. Podrug; kat. br. 2 A. Marina) 225 VAPD 99, 2006. 219-226 Summary Kovrig 1937 I. Kovrig, Die Haupttypen Unpublished Military Fibulae from the Middle Roman Imperial Period kept in the Archaeological der kaiserzeitlichen Fibeln in Museum in Split Pannonien, Dissertationes Pannonicae II, 4, Budimpešta Key words: military fibulae, German – Raeitan Limes, Salona, middle Roman Imperial period 1937. Due to military movements and repositioning of the military troops, one of the main characteristics of Pop-Lazić 2002 the fibulae used as a part of military equipment is their wide area of distribution. That is precisely why S. Pop-Lazić, Nekropole rimskog the Aucissa fibulae type that was worn by soldiers has been present in all of the Roman provinces Singidunuma, Singidunum 3, since the late 1st century BC. Beograd 2002, 7-100. In the first half of the 1st century AD, this role was taken by the well-defined fibulae that are considered to have developed from the late La Tene forms, but whose origin and development of the Riha 1994 variants has still not been clarified. Knee-shaped fibulae appeared in the late 1st century and lasted E. Riha, Die römischen Fibeln all through the 2nd and 3rd century, appearing even in the early 4th century. Late Imperial fibula that aus Augst und Kaiseraugst, Die would take place of all the other types was a crossbow fibula. Neufunde seit 1975, Augst 1994. The Salona example (cat. no. 1) belongs to the Böhme 27 type, variant 27a, and according to the basic characteristics, it belongs to the two-part bow-shaped fibulae with spiral construction. Salona example differs from the basic type in the form of the head plate.Pprobably a series of fibulae existed Popescu 1945 within the same type. It is important to emphasize that this example belongs to the group connected D. Popescu, Fibeln aus dem to the finds in the western provinces of the Empire. Nationalmuseum für altertümer in Bucuresti, Dacia IX-X, Bukurešt 1945, 485 -505. Böhme 27 type examples can be found in large numbers in the area of German – Raeitan Limes, they become rare towards the east. Second Salona example (cat. no. 2) is characterised by a long cover of the hinge with the hexagonal cross-section that has a sculpturally defined rib on each side and slightly thicker endings. Wilkes 1969 According to the typological classification of A. Böhme, they belong to the type 30. They are dated in J. J. Wilkes, Dalmatia, London the late 2nd and early 3rd century, and the examples similar to ours could be found in the Limes region, 1969. which assumes military usage. Fibulae with long cover of the hinge that have twice rectangle bended arch (Böhme 29) are dated in the same period. Fibula with catalogue no three belongs to this group. Nevertheless, it still differs from the fibulae characteristic for this group in some details. Primarily, decoration in a form of an animal head placed on the part of the arch that bends towards the leg, has been replaced by a decoration in a shape of a ball, part of the arch close to the leg is wrapped in wire, and the arch differs because the middle part is hollow and inscription was probably placed there. The letters have not been preserved, but some remains in the corners could be parts of the letters. The same example is kept in Cologne and it carries the legend VTERE FELIX, which was probably the same for our example as well. It has one more peculiarity and that is the pelta-like shape of the head plate. This kind can be found with the so-called Pelta fibulae that correspond to our fibulae in time, area and origin. The beginning of the 2nd century was characterized by the Dacian wars, while the end of the same century was characterized by the Marcomanni wars that led to the reconstruction of Salona walls. It is difficult to say whether this material witnesses the military expeditions caused by that event. Namely, Salona did not have permanent army troops situated there, but they would temporarily come during the immediate danger, and after that, they would retrieve into their base camps. Inscriptions from Salona dating from 170 AD witness that the parts of the walls and towers were built by the soldiers of the 1st Delmati cohort led by the tribune Granius Fortunatus and the detachments of the 2nd and 3rd legion led by the centurion Publius Emilius Amintianus. These two legions were established in 165 during the rule of Marcus Aurelius (161 – 180). They stayed in Salona during Marcomannian danger, that is the time when all the fibulae discussed in this paper were used, and may have been left as a testimony of this legions’ stay in Salona. Translation: Jasminka Babić 226 227